Poznati poljski pisac i filmski redatelj Tadeusz Konwicki (1926-2015.) u svojoj knjizi Kalendarz i klepsydra/Kalendar i klepsidra(1976.) zapisao je i slijedeće: "Smeta me nekakva sitna žgaravica ali sam ozbiljno zabrinut.
Mogao bih ja bez poteškoća opravdati moju cijelu biografiju. Mogao bih dostojanstveno protumačiti i one najzamršenije događaje u mom životu. Ali, ipak, kroz moju biografiju provlači se jedna nit koju ne mogu opravdati, niti može ona ikada biti opravdana. Ona je moj život zauvijek okaljala. Ako današnje i buduće generacije možda to i zaborave, pa čak kad one to nebi ni zamijetile, to je na meni ostavilo jezovit ožiljak, kao stigmu na kakvu lopovu.
Ovdje mislim na nekoliko, možda jednu desetinu, mojih članaka napisanih kroz godine koje nažalost nazivamo kao 'vrijeme pogrešaka i krivih prosudbi'. Ne sramim se ja nijedne moje knjige niti se ijedne odričem. Za dobro ili zlo, one su dokumenti, autentičan dokaz stanja tadašnje svijesti, moje i mojih suvremenika. One mogu biti korisne povjesničarima – barem za kakve statistike.
Ali moje političko novinarstvo, članci koje ne ću navesti radi srama i mučnine, koji su mi se nametnuli posebnom histerijom onovremenoga ozračja i mojom vlastitom histerijom, ti članci su moji kurvini sinovi koje ne mogu uljepšati kao tragične kicoše, ili u noći potajno utopiti u vodi dubokoj".
Uskoro nakon poraza nacizma Konwicki je uvidio što je donijela nova komunistička vlast za koju je iskreno vjerovao da će ostvariti bolju budućnost, novi svijet. Shvatio je da je bio poklonik krivih bogova i da je njegova vjera u komunizam bila osobni smrtnih grijeh, koji se može oprostiti ali ne zaboraviti, ako drugi i zaborave on ne može. Nije ga uzelo dugo da to i javno prizna i napiše; lustrirao je sam sebe pred poljskom i svjetskom javnošću, puno prije pada Berlinskog zida! Tu i je veličina njegova karaktera i čovječnosti.
Gdje su Hrvati koji su bili dio "ondašnje histrije", naročito oni koji su tu histeriju nametnuli drugima i njome manipulirali? Tko od njih prizna da ima "žgaravicu" koja ga "ozbiljno zabrinjava", da ga muči; da u svojoj biografiji imaju "nit" koja je na njihovu životu ostavila trajan "ožiljak"?
Suprotno od Konwickog, neki od njih u svojoj "histeriji" ne samo da i danas žive, nego ju nastoje i opravdati. Ali ne će imati mira ni oni ni hrvatsko društvo dok oni sami sebe ne lustriraju.
Ante Čuvalo
No comments:
Post a Comment