Friday 6 November 2009

Hebrang privatno: Rekli su mi da mi je otac najveci izdajica Jugoslavije

- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000
Hebrang privatno: Rekli su mi da mi je otac najveci izdajica Jugoslavije
Vecernjakovi reporteri otkrivaju nepoznate detalje iz privatnoga zivota predsjednickog kandidata HDZ-a. 'Za kemoterapija sam s Tudjmanom provodio noci. U tim nocima on je meni objasnjavao mnoge svoje postupke i usporedjivao ih s povijesnim dogadjajima. Vodili smo rasprave o mome ocu, o Titu, o Bleiburgu i o bezbroj drugih stvari. Tad sam ga najvise upoznao kao emocionalnog covjeka koji lezi u krevetu, prima infuziju.'
Ovo je moja jedina fotografija iz djetinjstva! - kaze dr. Andrija Hebrang, predsjednicki kandidat HDZ-a, listajuci nam svoj obiteljski album. Na njoj su njegova majka Olga, starija sestra Dunja, brat Branko i on. Nije imao ni pune dvije godine. Jedino su tu fotografiju uspjeli spasiti od revnih udbasa koji su jedne noci 1948. godine upali u njihovu kucu u Beogradu i odveli mu roditelje u zatvor. To mu je jedina uspomena iz jezivoga djetinjstva koje je zajedno s bratom i sestrom prozivio na Kustosiji kod tete Ilonke Gobec, oceve sestre.
- Oca se slabo sjecam, jer nisam imao ni dvije godine kada je odveden i ubijen, a majcin sam zagrljaj prvi put osjetio kao 11-godisnjak kada se ona vratila kuci s desetogodisnje robije u Pozarevcu. Bila je osudjena na 13 godina robije samo zato sto nije htjela svjedociti protiv supruga. Tek godinu prije nego sto je majka pustena iz zatvora doznali smo da je ziva, a dotad smo bili uvjereni da je i ona ubijena. A njoj su rekli da smo nas troje poginuli u nekoj nesreci - prisjeca se Andrija zivotnog pakla koji je zajedno s bratom i sestrom prosao kao dijete.
Godinu dana prije majcine slobode zakucao je postar na njihova vrata. Teta Ilonka okupila je djecu oko sebe i rekla im: "Djeco, evo pise vam vasa majka!" - Teta, pa valjda im ne vjerujes? Nase mame nema! To su oni napisali da nas muce! - kaze Andrija koji se tek uvjerio da mu je majka ziva kada je pri prvom posjetu preko zice zatvora u Pozarevcu ugledao zenu koja je zaplakala vidjevsi svoje troje djece nakon devet godina. - Nije nas mogla ni zagrliti jer nam nisu dopustili ni fizicki kontakt - prica Hebrang, prisjecajuci se kako su ga ostala djeca u igri i skoli provocirala Titovom rugalicom - Proklet bio izdajica svoje domovine.
- Tetin suprug Josip Gobec zavrsio je bez presude tri godine na Golom otoku. Ona je nas troje, bez ikakvih prihoda, u teskoj neimastini, gladi i bijedi, odgajala u skromnom domu u Kustosiji. Jedine osobe koje su se usudile doci u nasu kucu bili su teta Jelka i njezin suprug. Sjecam se da su se oni zatvarali u kuhinju s tetom Ilonkom i nesto saptali. Pricali su o mome ocu i majci, a u to doba, kada sam ja imao pet godina, u Vjesniku je poceo izlaziti feljton o mome ocu. Nisam znao slova i ta znatizelja sto pise o mome ocu natjerala me da sam, kriomice, naucim slova kako bih mogao doznati nesto o svome ocu. Iz novina sam doznao da je moj otac "najveci izdajica Jugoslavije, jer je kao istaknuti antifasist i partizan suradjivao s ustasama. Naravno, nisam povjerovao u to! - kaze predsjednicki kandidat HDZ-a cijoj se zivotnoj kalvariji nije nazirao kraj.
Njegova se majka, kada je izisla iz zatvora, da bi prehranila svoju djecu, morala odreci prezimena Hebrang. Uzela je novo. Prezivali su se Markovac, po djedovu imenu. Kada je napunio 19 godina, Andrija, njegov brat i sestra vratili su prezime zbog kojega su bili proganjani. - Na svoj 19. rodjendan, drugi put sam "rodjen" kao Hebrang - dodaje Andrija ciju je tesku zivotnu pricu tesko sazeti u nekoliko redaka.
Uspio je, kaze, dati svoj obol stvaranju slobodne Hrvatske, sna i svoga oca kojega se tek kroz maglu sjeca. Bio je jedan od najblizih Tudjmanovih suradnika i ljudi od povjerenja. S njim se upoznao tek potkraj osamdesetih kada je Franjo cuo da on odlazi u SAD na strucno predavanje. Tada ga je Tudjman, koji se poznavao s njegovom majkom Olgom, zamolio da se javi nekim ljudima u Americi s kojima je on suradjivao.
Bio je uz Tudjmana kada je on tesko obolio, postao je sef njegova lijecnickog konzilija potkraj 1996. godine kada se iz americke vojne bolnice Walter Reed vratio s potvrdjenom dijagnozom teske maligne bolesti i prognozom koja se mjeri u nekoliko mjeseci zivota. Hebrang mu je predlagao kemoterapiju koja bi mu produljila zivot nekoliko godina, a on nije htio za nju ni cuti.
- Rekao sam mu: predsjednice, ne moze to tako! Neces ti protiv Waltera Reeda - odbrusio mi je. Rekoh mu, hocu, jer ja za razliku od njih poznajem pacijenta. Bit cu sef tvoga lijecnickog konzilija samo pod jednim uvjetom - da slusas mene. U nasoj relaciji sto se tice bolesti, ja sam sef - rekao sam mu. A on je odgovorio: ‘Pa, valjda ja odlucujem o svom zivotu!' E, pod tim uvjetom ne mogu biti na celu lijecnickog konzilija, odgovorio sam mu i on je ipak pristao - kaze Hebrang koji ga je ipak uz pomoc dr. Rogiera, sluzbenog lijecnika francuskog predsjednika, uspio ipak nagovoriti na kemoterapiju.
- Pusti, ministre, tu kemotarepiju, to je logicno, o tome necu uopce raspravljati. Ima li tvoj predsjednik neki hobi, ima li nesto sto ga jako uzbudi? - upitao me dr. Rogier prije nego sto je usao u ured dr. Tudjmana. Za sat su obojica izisla van, dr. Rogier mi kaze: Od veceras mozes poceti s kemoterapijom, pristao je! Bilo je bas vrijeme rucka. Sjednemo za stol nas trojica i ja upitam dr. Rogiera: Kako? Recite mi pred njim, kako ste ga uspjeli nagovoriti? Pobijedio sam ga! - dr. Rogier ce. Kako si ga pobijedio? Pregledao sam ga, vidio dokumentaciju, slozio se sa strucnom procjenom i onda mu rekao: ‘E sada gledajte, predsjednice, igrate najvazniji teniski mec u svome zivotu. Mozete li se uziviti u to? Mogu, pa sto? - odgovorio mu je Tudjman.
Protivnik vam je uputio najjaci udarac koji ste ikad vidjeli, loptica ide strahovitom brzinom, sansa je da je vratite deset posto, sansa da izgubite mec je devedeset posto. Hocete li pokusati vratiti lopticu?, pitao ga je dr. Rogier. Naravno da hocu! - odgovorio mu je Tudjman. To je kemoterapija, predsjednice!' Slomio ga je dr. Rogier kao veliki onkolog i veliki psiholog i covjek koji je znao sto je politika - prica nam Hebrang, otkrivajuci kako je uspio nagovoriti predsjednika Tudjmana na kemoterapiju koja mu je produljila zivot za tri godine u koje je on uspio zaokruziti svoje zivotno djelo - dobiti jos jedne predsjednicke izbore i mirno reintegrirati Podunavlje.

No comments: