Bozicna poruka nadbiskupa zagrebackoga kardinala Josipa Bozanica

Bozicna poruka nadbiskupa zagrebackoga kardinala Josipa Bozanica:

Draga braco i sestre!

1. Radujmo se svi u Gospodinu. Danas nam s neba pravi mir sidje. U
bozicnoj noci cujemo radosni navjestaj koji nadilazi svaku nasu
ceznju, ali ne ostaje zaustavljen u toj noci, nego njegov glas
pretvara noc u dan, u blagi dan. A ocitovanje u vjeri po Apostolu
naroda, sv. Pavlu, govori: ''Tko ce nas rastaviti od ljubavi Kristove?
Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mac? [...] U
svemu tome nadmocno pobjedjujemo po onome koji nas uzljubi'' (Rim 8,
35. 37).

Bog nam u Bozicu daruje dionistvo u otajstvu svoje blizine po Kristu.
Ako smo s Kristom sjedinjeni, nestaju strahovi, jer on i zlo okrece na
dobro; s njime nestaju nezdrave teznje, a zivot dobiva smisao. Cak ni
nase odbijanje, nas grijeh ne moze unistiti njegovu ljubav. I ove se
godine pred nama i u nama dogadja Rijec, Rodjenje, Bogocovjek; dogadja
se najradosnija vijest da je Bog dosao k nama i ostao medju nama, kako
bi nas ucinio sretnima. Mi trebamo tu Vijest, trebamo je cuti i
ponovno slusati. Nuzna je za nase ljudske rane u vlastitu srcu, u
obiteljima, u drustvu.

2. Bog nam dolazi u Djetetu koje izgleda nedovoljno snazno da bi ikoga
spasilo. Radja se siromasan u jaslama; prijeti mu progonstvo; mora
bjezati iz svoje zemlje. Evandjelisti iznose na vidjelo velik broj
poveznica izmedju Isusova rodjenja i njegove muke i smrti. Sav je
njegov zivot obiljezen krizem. No, tu recenicu, da bi bila krscanska,
treba nadopuniti. Sav je njegov zivot – usprkos krizu – Radosna
vijest. A nije li nam on rekao da ''nije ucenik nad uciteljem'' (Lk 6,
40)?

Bog je prihvatio nasu slabost; ponio je u sebi tezinu zla izlazuci se
odbijanju, ponizenju i umiranju. Ljubav prema covjeku, ljubav prema
svijetu sto ga je stvorio, ocitovala se u mudrosti kriza, u sili
Bozjoj koju ovozemaljska mudrost ne razumije. Neuvjetovana i milosrdna
ljubav objavljuje se u potpunosti u Raspetome, ali je vidljiva i u
betlehemskome Djetetu. Pozvani smo u vjeri prihvatiti Bozju ljubav na
takav nacin da po nama progovara: sluzenje, oprastanje, ljubav prema
bliznjima. To je put koji osvjetljuje ljepotu i nadu zivljenja. Tim se
putem ucvrscuje obitelj, izgradjuje krscanska zajednica i oplemenjuje
drustvo. I dok se cini da evandjeoski navjestaj nema puno zajednickoga
s nasim stvarnim problemima, niti se tice nase svakidasnje brige:
rada, doma, uspjeha, sigurnosti, mozemo se pitati uspijevamo li uopce,
pod teretom neposrednih interesa, otkriti i vidjeti zivotna pitanja na
koja Krist daje odgovor i zeli da ga svaki od nas cuje.

3. Posljednjih se mjeseci diljem svijeta, pa tako i u hrvatskome
drustvu, cesto culo govoriti o krizi i recesiji. One znace zivotnu
nesigurnost, tegobe i uzmicanja, povlacenje i odstupanje od
zacrtanoga. S njima se lako u ljudima izaziva malodusnost i
nepovjerenje; osjecaj pritijesnjenosti i neslobode. Tim se rjecnikom
koriste oni koji svoje uporiste pronalaze u zemaljskome, koji su se
suocili s nestalnoscu gospodarske zbilje, s neizvjesnom dinamikom
teznje prema probitku ili planiranomu napretku.

Bog Isusovim dolaskom ide covjeku ususret. ''Samo Rijec Bozja
ostaje'', rekao je Benedikt XVI. na Biskupskoj sinodi u listopadu ove
godine. Njegova je Rijec konacna, stvarateljska i obnoviteljska. S
Isusom u svijet ulazi nova prisutnost: milosrdna i oslobadjajuca;
Rijec zivota. U krscanskome se slavlju gore spomenute rijeci ne
koriste. Cesto se mogu susresti druge koje govore bas o suprotnoj
dinamici. Krist nije uzmicao i nije dopustao da ga tko odvede s
njegova puta. Krist nije dao da zavodljivost kracih putova mijenja
Bozji put.

Sjetimo se samo kusnjâ u pustinji u kojima na primamljivost ponuda
odgovara vjernoscu uporistima koja jamce zajednistvo s Bogom. Sjetimo
se cudjenja ucenika kada im je govorio o krizu i Petrova odvracanja od
muke. Njegov je odgovor bio: Odlazi, nosi se od mene, sotono. Znao je
da onima koji tako govore, nije na pameti sto je Bozje, nego sto je
ljudsko (usp. Mk 8, 33). Sjetimo se i posljednjega pokusaja kojim se
ljudska mudrost htjela obracunati s Isusovom poslusnoscu Ocu, njegovim
prihvacanjem ljudskosti u svjetlu spasonosne zrtve: ''Neka sada sidje
s kriza pa cemo povjerovati u nj'' (Mt 27, 42). Isus nije uzmicao, jer
mu je uporiste bila Oceva volja, njegova ljubav koja je progovorila u
darivanju Sina nama ljudima. Zar ima vecega dobra od dobra koje otvara
nasu smrtnost vjecnosti?

4. Uistinu, zbog cega se u svijetu osjeca kriza, nesigurnost? Pred
cime se i zasto uzmice? Sto su razlozi posustajanja? Da bi se
odgovorilo na ta pitanja, dovoljno je postaviti njima komplementarna:
Na cemu je gradjena sigurnost? Kamo se to uputilo i koji su bili
ciljevi? Kakva je bila hrana izdrzljivosti i koja su uporista
izabrana? I ranije se znalo da svjetska ekonomija tim putem ne moze
stalno biti u rastu, ali se to nije htjelo spominjati jer nas
suvremeno drustvo uci zivjeti danas, trositi danas, a sutra ce se
vidjeti. Mi se krscani ne cudimo, jer sve cemu u dnu ne vidimo Boga,
drzimo nestalnim i prolaznim. Sve sto za konacni cilj nema vjecnost,
osudjeno je na vremenitost koja razocarava. Ako Bog nije postavljen
kao temelj, gradi se na prividu ljudske velicine.

Ove smo godine proslavili desetu obljetnicu beatifikacije bl. Alojzija
Stepinca pod sloganom: Meni je zivjeti Krist. Upravo nam njegov zivot
pokazuje ispravan put koji u sebi ne krije razocaranje i tjeskobu. Na
Bozic ratne 1941. godine, kada se cijelim svijetom sirila mucna
tjeskoba krvoprolica, vjernicima je rekao: ''Vjeran krscanin znade da
nema velicine na ovome svijetu pred kojom bi strepio Gospod Bog, niti
sitnice koja bi izmakla oku Njegovu, niti skrusena srca kojemu se ne
bi htio smilovati, niti zlocina koji ne bi mogao kazniti. Klececi
dakle danas u duhu pred malim Isusom u jaslicama, ozivimo u sebi vjeru
i ufanje u Bozju providnost'' (J. Batelja – C. Tomic [prir.], Alojzije
Kardinal Stepinac, nadbiskup zagrebacki. Propovijedi, govori, poruke
[1941-1946], Zagreb 1996; Propovijed u katedrali, na Bozic, 25.
prosinca 1941, str. 77).

Ta Bozja providnost pohitala je ususret covjeku koji je izgubio
uporiste i nastanila se u nocnoj tisini u jaslama obasjanim zvijezdom,
spajajuci nebo i zemlju. Ta Providnost je u zemlju zasadila drvo kriza
koje je s neba na zemlju spustilo plodove trajne prisutnosti u
euharistiji, u Crkvi. Ta je Providnost u srca posijala sjeme Bozje
poniznosti po kojoj nebo cini zemlju novom. Kriz i betlehemska spilja
uporista su novih pocetaka covjeku umornom i opterecenom idolima koje
si je sam stvorio.

5. Nase suvremeno drustvo stvara velik broj dobara, ali ih ujedno brzo
trosi. Umnaza zivotne ponude: dojmove, osjecaje, iskustva. Stvara
umjetne vrijednosti kako bi se jos vise moglo trositi, povecavajuci
zurbu i nemir. Radja neprestane promjene, pokretljivost, izvanjska
dogadjanja, obilje predstava... No, istodobno proizvodi tjeskobu i
zivotni umor. Sve se to pretvara u krhotine zivljenja, u povrsno
skupljanje nepovezanih dijelova koji covjeka ostavljaju nezadovoljnim,
razocaranim i praznim. Nazalost, cesto se to dogadja i s raznim
duhovnim ponudama.

Moderno drustvo prisiljava nas da stavimo u srediste: stvari, novac,
bogatstvo, uspjeh, zaboravljajuci covjekove prave vrijednosti:
zajednistvo, solidarnost, vjeru, nadu... Usmjerujuci pogled prema
vlastitoj nutrini, vidimo da u nama zivi zelja za puninom, za
iskustvom istinske srece. Ipak, sve vise postajemo svjesni da postoji
nerazmjer izmedju zelja koje nosimo u sebi i nase mogucnosti da ih
ostvarimo. Ostvarivost ostaje djelomicnom, a kao najbolji pokazatelj
je nuznost umiranja. Da bi se covjek obranio od smrti, da bi prigusio
strah i tjeskobu, da bi se osjetio sigurnim, upusta se u trku za
uzicima, posjedovanjem i moci. Takav stav radja sebicno dosizanje
svojih ciljeva i laznu samodostatnost. U nemogucnosti da dodirne
stvarni odgovor na pitanje zivotne bezmjernosti i srece, jaca osjecaj
nutarnjega razdora, lomova koji postaju izvorom malodusja i ocaja.
Kako mogu odvagnuti svoj zivot u ogranicenosti zemaljskoga ako ne u
mjeri neizmjernoga i vjecnoga? Bozic nam donosi obzorje beskonacnoga
dobra. Bog je taj kojega trazimo s one strane zemaljske zbilje; on nas
pomocu stvorenoga privlaci svojom prisutnoscu koja po njegovoj
stvoriteljskoj i otkupiteljskoj ljubavi zivi u svijetu.

6. Bog, rodjen od Oca prije svih vjekova, Svevladar, izlozen je
hladnoci i opasnosti, u potrebi za najosnovnijim zivotnim prostorom. U
posvemasnjemu siromastvu, iz kojega se nema kamo uzmaknuti u
materijalnome smislu, ipak je zivio jedno bogatstvo – obitelj.
Bogatstvo ljudskosti i ljubavi kojim je ocitovao vazno uporiste nasim
nesigurnostima. Rodjenje Bozjega Sina u obitelji izaziva nas na
zalaganje oko kulture koja u svoje srediste stavlja: osobu, uzajamno
sebedarje, zivot, obitelj, kreativnost u dobru, nadu. Vjernost i
stalnost supruznika, radjanje i odgajanje djece, vjerski odgoj, to su
cvrsti temelji drustva. U takvome se ozracju moze traziti jamstvo za
zadovoljstvo, jer se u krscanskoj kulturi trajno racuna s dimenzijom
kriza. Takav oblik drustvene stabilnosti trazi i zakonsku i ekonomsku
potporu drzave i drustva i ne moze se izjednaciti s niti jednim od
oblika zajednickoga zivljenja. Stovise, treba izbjegavati sve sto moze
potamniti njegovu vrijednost i dovesti u pitanje njegovu nezamjenjivu
ulogu.

7. Upravo zbog toga pozivam sve nas koji vjerujemo u Krista da se
zivotno zaustavimo na radosnome dogadjaju bozicne svetkovine i da
udjemo u ljepotu koju nam Bog daje okusiti najvise u zajednici koja
slavi i koja ne prekida svoje slavlje sa zavrsetkom obreda. Slavlje
Bozica poziva nas na razmatranje sto je bitno u zivotu, a sto je od
drugotnog znacenja, iako potrebno. U slavlju Bozica snaznije osjecamo
radosti i boli onih koji su u potrebi. Osjecamo radost obitelji
zdruzenih u ljubavi; radost prihvacene i voljene djece; radost
prijatelja koji su spremni na zrtvu; radost solidarnih ljudi s onima
koji su u potrebi. Blizina Boga koji je iskoracio prema nama i zagrlio
nas u Isusu Kristu sili nas da budemo bliznji jedni drugima, da
stvaramo veze medjusobne pripadnosti, vjernosti i nesebicnosti, a
narocito u izgradjivanju Crkve.

Neka ovogodisnje slavlje 75. obljetnice Caritasa Zagrebacke
nadbiskupije bude dodatni poticaj za zivljenje otajstva Rodjenja
Gospodinova. Caritas je trajno ocitovanje Bozjega utjelovljenja,
spustanja neba na zemlju i citanja zemaljske zbilje kao prostora
krscanske kulture, iznikle na ljubavi prema covjeku, ali ne i na
navezanosti na stvoreni svijet. Molimo za one koji zive u nevjeri, u
sumnji, za one koji su zatocenici praktickoga materijalizma i
sebicnosti, za sve koji su ravnodusni, za zrtve nasilja, sukoba i
drustvenih nepravda, za rastavljene i osamljene, za bolesne i
napustene, za nezaposlene i beskucnike.

8. Sto zazeljeti kao cestitku za Bozic, nego ponoviti rijeci proroka,
ispunjene Kristovim dolaskom: ''Narod koji je u tmini hodio svjetlost
vidje veliku'' (Iz 9, 1). I dok tmine zastiru pogled, toliko je dobrih
ljudi koji sjaje ljubavlju. Neka nam Gospodin udijeli milost da ne
previdimo veliku svjetlost Bogocovjeka na zemlji. Po zagovoru Presvete
Bogorodice Marije neka Gospodin izlije svoga Duha na sve obitelji,
osobito na djecu, a bolesnima ulije snagu i strpljivost koja izvire iz
Kristove poniznosti i radosti!

Cestit vam Bozic i blagoslovljena nova 2009. godina!
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000